Usluge

Terapijske mogućnosti

Elektroterapija

Korištenje električne struje u liječenju bolnih stanja nije nova ideja. Postoje dokazi da su još u antičko doba ljudi koristili električne jegulje u liječenju kostobolja. No do razvoja elektroterapije ipak je trebalo pričekati razvoj znanosti, otkriće, opis i objašnjenje električne struje, kao i kreaciju adekvatne opreme kojom se točno određena jakost, oblik i frekvencija električnog impulsa mogla dovesti na željeni dio ljudskog tijela.
Moderni su aparati za elektroterapiju potpuno kompjuterizirani, te omogućuju precizan terapijski oblik za sva oboljenja koja dobro reagiraju na ovo liječnje, a poduža je lista formi elektroimpulsa za koje su ustanovljena ljekovita djelovanja. Uopćeno govoreći elektroterapija smanjuje bol, uklanja otok i smiruje upalne procese. Fiziološki, ispod elektroda ili u zoni prostrujavanja, događaju se slijedeći fiziološki učinci: vazodilatacija (širenje krvnih žila), hiperemija (crvenilo kože uz prisutnu toplinu), poboljšava se izmjena tvari u stanici i normalizira pH, smanjuje podražljivost nocioceptora (osjetilnih receptora, dakle smanjuje bol), ubrzava zacijeljenja tkiva, povećava mišićna kontrakcija.
Svi se ti efekti daju postići isključivo pravilnom i strogo individualnom primjenom jednog ili više strujnih modaliteta u konkretnog pacijenta sa konkretnim oboljenjem od strane fizioterapeuta.

Magnetoterapija

Još u vrijeme otkrića magnetne sile, vjerovalo se da ta nevidljiva energija ima neko ljekovito svojstvo. Pokušaji njenog korištenja u liječenju su kretali od postavljanja jednostavnih stalnih magneta na oboljele dijelove tijela, pa sve do postavljanja cijelog tijela u jedno veliko konstantno magnetno polje. Već su tada zabilježeni prvi slučajevi izlječenja i poboljšanja stanja kod bolesti kod kojih se to nikako ne bi moglo očekivati.
Razvojem elektrotehnike i elektronike dobili smo aparate koji su mogli proizvoditi magnetno polje one jakosti koju smo željeli i tek tada moglo se adekvatno ispitati značenje i učinak magnetnih valova na metabolizam, fiziologiju i uopće liječenje određenih bolesti.
Pulsno magnetsko polje (koje se danas upotrebljava u fizioterapiji) djeluje prije svega na staničnu membranu i elekrolite u njoj. Pojednostavljeno govoreći, pod magnetnim valovima povećava se propusnost stanične membrane, ubrzava se njen metabolizam, poboljšava se stvaranje molekula odgovornih za energiju i snagu, te se ubrzava odvoz "smeća” iz same stanice. Sve to pospješuje oporavak tkiva napadnutog nekom patološkim procesom. No, sve te efekte uzrokuje pulsno magnetno polje, dakle izvor koji je sposoban vrlo brzo uspostavljati i prekidati magnetizam. Jedino tada se događaju "valovi” i struja na stanicama tkiva, što i jest primarni cilj magnetoterapije. Stalni, konstantni ili prirodni magneti (poput onog u kompasu) nemaju tu sposobnost, te iako se danas govori i o pozitivnom utjecaju stalnog magnetnog polja na neka oboljenja, ono nije do kraja dokazano.
S obzirom na djelovanje, magnet često upotrebljavamo kod lomova kostiju, za brže cijeljenje, isto kao i kod ozljeda mišića, tetiva, ligamenata i hrskavice, reumatoloških bolesti, te u u postoperativnom oporavku.

Terapijski ultrazvuk

Običava se reći da je ultrazvuk u stvari nečujan zvuk. Pa tako ljudsko uho čuje titraje frekvencije od 16 do 20000 Hz. Sve iznad toga je ultrazvuk. U terapijske svrhe koriste se frekvencije od 800 do 1000 kHz (kiloherca ili tisuća herca) jer su se pokazale najboljima za zadaću koju treba obaviti.
No, što radi ultrazvuk, uspijemo li ga kako nagovoriti da dođe na bolesno mjesto? Dva su osnovna efekta koja koristimo u liječenju. Prvi je toplina koja se razvija kada tkivo apsorbira titraje iz glave ultrazvučnog aparata. U ovom slučaju, ne zagrijava se koža i potkožje, već tkiva u dubini, te je tako moguće zagrijati krvni ugrušak duboko u butnom mišiću i s time poboljšati cirkulaciju i ubrzati njegovu resorpciju. Drugo važno djelovanje je mikromasaža stanice. Za razliku od klasične masaže prstima ili kakvim aparatom, titraji ultrazvuka dovoljno su male amplitude da na njih reagira upravo stanična membrana. Tada ona povećava svoju propusnost (permeabilnost), što posljedično ubrzava njen oporavak ako je nekim procesom oštećena. Efekt na stanici kasnije vidimo na dijelu tkiva ili organu u cjelini u smislu smanjenja upalnih procesa i ubrzanju regeneracije. Osim bolesnog tkiva, na ultrazvuk reagiraju i kapilare povećavajući svoju propusnost, ubrazvajući na taj način opskrbu tkiva kako kisikom, tako i ostalim hranjivim sastojcima.
Ultrazvuk se često upotrebljava pri kroničnim bolnim stanjima tetiva, ligamenata, mišića, te hrskavica u zglobovima. Izvrsne učinke postižemo primjenimo li ga kod artroza, reumatizama, sindroma prenaprezanja ili sportskih ozljeda. Dodatna njegova prednost vidi se u mogućnosti primjene strogo lokalizirano na bolesnom mjestu izborom "zvučnika” malog promjera. Tako se i točkasta bolnost kod entenzitisa (upale hvatišta tetive za kost) liječi ozvučivanjem samo tog mjesta, bez rasipanja vremena i energije na okolno zdravo tkivo.

Laser terapija

Laser je po definiciji usmjerena svjetlost. Kada promatrate običnu svjetiljku, zrake svjetlosti koje ona proizvodi putuju na sve strane u trodimenzionalnom prostoru. Kod lasera to drugačije, pa zrake putuju u istom smjeru, tvoreći tako onaj prepoznatljivi snop korišten u brojnim znanstveno- fantastičnim ili kriminalističkim filmovima. Nama su potrebni nešto blaži utjecaji na tkivo čovjeka, od onih najslabijih, koje koristimo u fizikalnoj terapiji, preko nešto jačih koji su od velike koristi u operativnom liječenju očnih bolesti, pa sve do najjačih koji se koriste umjesto skalpela u općoj kirurgiji.
U fizikalnoj terapiji, najčešće je od koristi tzv. infracrveni laser slabe snage, bilo u točkastoj formi, bilo onaj velikog polja djelovanja (tzv. skenirajući). Infra-crveni znači toplinski laser, što će reći da je njegova funkcija zagrijavanja samo malog i određenog dijela tkiva, bez neposrednog djelovanja na okolinu. Ostali fotostimulacijski učinci na tkivo, nevezani za proizvedenu toplinu, idu sve do analgezije (smanjenja boli), stimulacije regeneracije tkiva, te stabilizacije imunološkog sustava (gdje najvjerojatnije uravnotežava T i B limfocite).
Tako danas laser osim u operativnom i invazivnom liječenju, koristimo kod sportskih ozljeda tipa prenaprezanja, oštećenja hrskavice u dostupnim zglobovima, (npr. koljeno i skočni zglob), oštećenja ili kronične upale ostalih mekih tkiva, kao pomoć pri zaraštavanju otvorenih rana, te kao stimulator akupunkturnih točaka umjesto igle ili pritiska prstiju. Laser je najdjelotvorniji upotrijebljen zajedno sa ostalim načinima liječenja, dok samostalno može dati vidljive, ali nedostatne efekte.

Medicinska limfna drenaža

Limfa je tekućina koja kola ljudskim organizmom putem limfnih žila i limfnih čvorova. Naime, krv dolazi u sve dijelove tijela i donosi sve što je potrebno tkivima i organima za normalan rad. Tvari koje stanice izluče bilo kao nusprodukt ili kao kemijski spoj za daljnju obradu izbacuje se u međustanični prostor gdje ga većinom ponovo prikupe male krvne žile i na taj način prenose ponovo u krvotok. Manji dio tako nastale tekućine stvara limfu koja dalje putuje limfnim žilama i čvorovima te se ulijeva u krvotok u neposrednoj blizini srca. Limfne su žile vrlo tanke, a za potisak koji gura tekućinu prema srcu koriste energiju rada mišića, kao što to većinom koriste i vene. U određenim slučajevima može doći do većeg ili manjeg zastoja u optoku limfe.
Manji se zastoji događaju gotovo svakodnevno. To je, na primjer, onaj nesnosan osjećaj da su nam nakon dužeg stajanja cipele postale preuske. Naravno da se cipele nisu smanjile, već je zbog sile gravitacije, te zbog mišićne neaktivnosti došlo do zastoja limfnog optoka u predjelu stopala i potkoljenice. Takvi se problemi jednostavno riješe podizanjem stopala na uzvišenje i nakon kraćeg vremena, sve je opet uobičajeno. Trajniji, a time i ozbiljniji, zastoji limfnog optoka mogu se dogoditi kod nekih oboljenja, poslije nekih operativnih zahvata, te kao rezultat spoja više bolesti sa nekretanjem, odnosno mirovanjem.
Karakterizirani su velikim i vidljivim otokom jednog dijela ili cijelog ekstremiteta, koji je u pravilu tvrd na dodir.  U bilo kojem od tih slučajeva, a u dogovoru sa liječnikom valja sprovesti limfnu drenažu, što je postupak kojim se nastoji pomoći uspostava normalnog limfnog optoka. U praksi sprovodimo manuelnu ili aparatnu drenažu. Manuelnu čini terapeut pokretima kao kod masaže, ali sa vrlo blagim pritiskom. Aparati drenažu to čine upuhivanjem zraka u manšete, te na taj način pritiskom guraju limfu prema srcu. U bilo kojem od ova dva slučaja, trajanje drenaže je od 20 minuta do sat vremena ili duže, te ju treba sprovoditi svakodnevno, a nerijetko i više puta na dan, ne bi li se postigao željeni efekat. Jasno je da sama drenaža mora biti popraćena i adekvatnim cirkulacijskim vježbama, ne bi li se pokušao vratiti u funkciju normalan limfni optok. Sve u svemu, treba biti strpljiv i uporan, te uključiti i druge metode poticanja cirkulacije, poput blage topline, hladnoće, elektrostimulacije, a sve u zavisnosti o kojem i kakvom se oboljenju ili stanju radi.
Tijekom posljednjih desetljeća, limfna se drenaža obilato koristi i u kozmetološke svrhe, a poglavito u ublažavanju vizualnog dojma kod celulitisa. Ideja jest da se limfnom drenažom pokuša ukloniti višak tekućine iz tkiva koje okružuju masne naslage, te na taj način smanjiti ukupni obim i veličinu celulitične tvorbe. Rezultati takvog pristupa mogu ponekad biti i prilično fascinantni, no istina je, nažalost, da su oni i kratkotrajni, posebice ako se ne nastoji vježbanjem i adekvatnom prehranom s jedne strane smanjiti količina masnog tkiva, a s druge povećati mišićna masa, te tako omogućiti normalan i stalan protok limfe bez ograničenja.

Elektrostimulacija mišića

Elektrostimulacija danas je neodvojiv dio fizikalne terapije. Njen princip je vrlo jednostavan: ona precizno reproducira procese koji se događaju kad naš mozak pošalje mišićima naredbu da se kontrahiraju. Naime, kad odlučimo pokrenuti mišiće, mozak šalje električni signal koji putuje niz živčana vlakna do mišića koji reagiraju kontrakcijom.
U slučaju elektrostimulacije, električni signal dolazi iz uređaja, umjesto iz mozga, ali reakcija mišića je ista. Zapravo, sami mišići i ne znaju razliku između voljne kontrakcije, koju je potaknuo mozak, i električno potaknute kontrakcije, njihova je reakcija potpuno jednaka.
Električna struja je kontrolirana kako bi terapija bila učinkovita, sigurna i ugodna. Terapija traje toliko dugo dok se ne javi aktivni pokret i mišić ne dobije dovoljno snage da se liječenje nastavi kineziterapijom, često u praksi kombiniramo ove dvije metode zajedno.
Kod elektrostimulacije vrlo je važna suradnja i motivacija pacijenta. Ona po pravilu, ne izostaje kad pacijent vidi pokret koji do tada nije mogao voljno izvesti.

Programi fizikalne terapije i rehabilitacije

Kinezioterapija

Kinezioterapija je složenica od grčkih riječi "kinien", što znači pokret i "therapia" što će reći liječenje. Sam naziv dobro opisuje srž i ciljeve ove terapijske metode.
Možda je najbolje približiti njeno značenje primjerom. Recimo da uganete skočni zglob i obratite se fizioterapeutu za pomoć. On će u tom slučaju učiniti dvije stvari. Prvo će svim raspoloživim sredstvima (led, limfna drenaža, masaža, elektroterapija, ultrazvuk...) nastojati što je brže moguće ukloniti bolove i otok. U toj je fazi fizioterapeut u stvari vatrogasac, a mjere koje tada upotrebljavamo volimo zvati vatrogasnim. Kada se bol smiri, a oteklina nestane, slijedi funkcionalno liječenje, odnosno pomoć pacijentu da povrati punu funkciju ozlijeđenog segmenta ili u nekim slučajevima i cijelog tijela. To se čini isključivo specifičnim vježbama, što i nazivamo funkcionalnim liječenjem, odnosno kinezioterapijom. I dok će takav zadatak kod uganuća biti relativno jednostavan, kod cijelog niza drugih ozljeda ili oboljenja stvari su mnogo složenije.
Da bi slika o kinezioterapiji bila jasnija, valja reći da gotovo svako oboljenje, ozljeda ili postoperativni tijek ima svoje specifične kinezioterapijske metode. Tako danas postoje specijalizirani kinezioterapeuti za određene grupe oboljenja (ortopedija, kardiovaskularne bolesti, neurologija, pedijatrija, sportske ozljede.), a tomu je tako jer je upravo kinezioterapija najširi i najbrže razvijajući dio ukupne fizioterapije.
No, cilj vježbanja nije samo jačanje mišića i povratak punog opsega kretnji u zglobovima. Temeljni je cilj kinezioterapije povratak u punu funkciju cijelog sustava za pokretanje, te zatim održavanje te iste oporavljene funkcije, a sve u svrhu sprječavanja ponovnog povratka simptoma. Ovo liječenje, iako rezultatima najbolje, ima jednu slabu kariku, a ona je vezana uz činjenicu da traži iznimnu upornost samog pacijenta u procesu liječenja. Konkretno, kod vježbanja fizioterapeut je samo vodič, dok kompletnu terapiju izvodi sam pacijent. To je veliki odmak od situacije u kojoj se liječenje svodi na primjenu neke druge terapijske metode ili lijeka, u kojoj je pacijent u pasivnoj poziciji i čeka djelovanje neke od primijenjenih terapijskih metoda.

Kinetek

Kinetek predstavlja moderan aparat za pasivno razgibavanje zgloba. Koristimo ga kod smanjenog opsega pokreta koljenog zgloba, najčešće post-operativno, no i kod kontraktura različite etiologije.
Nakon operacije koljenog zgloba iznimno je bitno postepeno povečavati opseg pokreta, a kinetekom možemo dozirati stupnjeve kao i pratiti napredak rehabilitacije.
Aparat radi samostalno, po prethodno unesenim parametrima, a pacijent može samostalno povečati ili smanjiti opseg pokreta, kao i ugasiti aparat ukoliko se pojavi bol. Tretman najčešće prethodi individualnim vježbama.

Masaža

Masaža je uvjerljivo najstarija fizioterapijska tehnika koja je još u upotrebi. Iako su posljednjih desetljeća proizvedeni manje ili više sofisticirani strojevi za masažu, još niti jedan nije uspio zamijeniti ruke iskusnog terapeuta. Tajna je u preciznom osjećaju kojim terapeut opušta mišićnu napetost, i čini da se bolovi smanje ili nestanu.
Fiziološki, masaža potiče cirkulaciju krvi i limfe, te se masirano područje mjerljivo zagrijava. Isto su tako poznati i učinci na smanjivanje mišićnog tonusa (napetosti u mirovanju). Na staničnoj razini, povećava se propusnost membrane i ubrzava metabolizam. Novija istraživanja pokazuju i niz drugih pozitivnih efekata.
Prosječan će laik vjerojatno biti zbunjen svom silom različitih masaža koje se danas nude, često neobičnih i egzotičnih naziva. Ponekad se  može činiti da neke od tih tehnika imaju izuzetna svojstva. No, postoji jedna jednostavna podjela koja može olakšati razumijevanje. Dvije su temeljne vrste masaža- medicinske i nemedicinske.
Ove prve imaju točno određenu svrhu i mjesto u liječenju kod specifičnih oboljenja i bolnih stanja. Neobično je važno da ih izvodi stručnjak sa adekvatnom medicinskom naobrazbom. Samo s tim tehnikama moguće je ukloniti bol, grč, smanjiti trnjenje, otečenost ili pozitivno utjecati na koji drugi neugodan simptom. U kombinaciji sa drugim tehnikama liječenja, masaža je moćna poluga u uspostavi stanja pune funkcije lokomotornog, dijela kardiovaskularnog i nervnog sustava.
Ne medicinskim masažama cilj je prije svega postići relaksaciju dijela ili cijelog tijela. Ove se masažne tehnike danas najviše upotrebljavaju unutar wellness pristupa, te su sjajan poticaj u oslobađanju od stresa.

Infracrvena lampa

Infracrvena svjetiljka (lampa) ublažava bol u mišićima i zglobovima. Njena toplina je ugodna i prodire duboko u kožu čime poboljšava cirkulaciju i ublažava bol.
Infracrveno svjetlo dokazano ublažava tegobe ukočenih zglobova i bolova u mišićima. Ugodna toplina koju stvara infracrveno svjetlo prodire duboko u kožu, potiče protok krvi te zagrijava mišiće. Kad se mišići umire automatski se opuste i relaksiraju. Kroz povećanu gipkost tkiva, toplina također ublažava ukočenost zglobova te ih čini pokretnijima.
-Dubinsko zagrijavanje tijela
-Potiče cirkulaciju i drenažu tkiva
-Oslobađa mišićnu napetost
-Smanjuje upale
-Mogućnost korištenja kod kuće.
Kratkovalna radijacija infracrvene svjetiljke pokriva cjelokupni infracrveni A raspon od 780 do 1400 nm. Svjetlosna radijacija ovog raspona ulazi u tkivo kože, te se apsorbira i pretvara u toplinu. Na ovaj se način proširuju krvne žile, potiče bolja cirkulacija krvi i limfnih tekućina. Ove tekućine brže uklanjaju metaboličke proizvode kao i moguće toksične supstance i povećavaju opskrbu kisikom i drugim korisnim supstancama. U ovom slučaju unapređuje se obrambeni sustav organizma.